Odgovor centralnog arterijskog tlaka na intervencije unosa natrija i kalija prehranom

Radna skupina za mjerenja arterijskog tlaka

  Admin    15.06.2020. u 00:00

ODGOVOR CENTRALNOG ARTERIJSKOG TLAKA NA INTERVENCIJE UNOSA NATRIJA I KALIJA PREHRANOM

Xing, Xiaolong, i sur. "Central Blood Pressure Responses to Dietary Sodium and Potassium Interventions." American Journal of Hypertension 31.5 (2018): 582-589.

Uvod
Centralni arterijski tlak (AT) ne podudara se s brahijalnim AT zbog amplifikacije tlaka pulsa od aorte do periferije. Veći broj studija predlaže da su centralni sistolički tlak (CST) i tlak pulsa (PP; pulse pressure) jače povezani sa subkliničkim oštećenjem organa i kardiovaskularnim (KV) bolestima nego brahijalni AT, te bi stoga imali bolju prediktivnu vrijednost. Prehrana s niskim unosom natrija i visokim unosom kalija u istraživanjima je snizila brahijalni AT. Nekoliko randomiziranih kontroliranih studija je istražilo učinke intervencija unosa natrija i kalija prehranom na centralni AT, ali nisu procijenjeni učinci natrija i kalija na centralni AT neovisno o perifernom AT. Osim toga, odgovor centralnog augmentacijskog indeksa (AIx) na restrikcije unosa natrija i suplementaciju kalija u prehrani ostaje kontroverzan, zbog čega je potrebno pojašnjenje odgovora centralne hemodinamike na intervencije unosa natrija i kalija hranom. Odgovori AT na unos natrija variraju među pojedincima te se taj fenomen zove “osjetljivost na sol”. Prethodne studije su otkrile kako inzulinska rezistencija i metabolički sindrom povećavaju osjetljivost na sol za brahijalni AT, ali za centralni AT nema tih podataka. Nije istražena niti povezanost metaboličkih osobina i odgovora brahijalni i centralni AT na suplementaciju kalijem. Stoga je ova studija provedena kako bi se istražio utjecaj intervencija kalija i natrija u prehrani na centralnu hemodinamiku, kao i povezanost metaboličkih osobina s odgovorima.

Bolesnici i metode
Istraživanje je provedeno u ruralnim predjelima provincije Shangdong u sjevernoj Kini od lipnja do listopada 2010. Godine. Sudionici su bili dio Genetic Epidemiology Network of Salt Sensitivity (GenSalt) studije. Ukratko, rađen je probir osoba 18-60 godina te su regrutirani oni sa srednjim sistoličkim AT 130-160 mmHg i/ili dijastoličkim AT 85-100 mmHg, kao i njihovi roditelji, braća i sestre, supružnici i djeca starija od 16 godina. Isključene su osobe s drugim stadijem hipertenzije, sekundarnom HT, anamnezom kliničkih kardiovaskularnih bolesti, dijabetesom, kroničnom bubrežnom bolešću, antihipertenzivnom terapijom, režimom prehrane s niskim unosom natrija te trudnice i alkoholičari. Uključeno je 99 sudionika u analizu, etičko povjerenstvo je dalo odobrenje, a sudionici su potpisali informirani pristanak prije početka. Dijetalna intervencija: Nakon 3 dana osnovnoga istraživanja, sudionici su dobili sedmodnevni režim prehrane s niskim sadržajem natrija (3 g soli ili 51.3 mmol natrija dnevno), a zatim sedmodnevni režim s visokim sadržajem natrija (18 g soli ili 307.8 mmol natrija dnevno). Unos kalija bio je konstantan tijekom tih intervencijskih perioda, a mjeren je preko izlučivanja kalija u 24-satnom urinu. U posljednjem tjednu su sudionici zadržali visok unos natrija i uzimali suplementarnih 60 mmol kalija dnevno. Iako je unos natrija hranom bio jednak za sve sudionike, dnevni ukupni energetski unos hrane ovisio je o njihovom početnom energetskom unosu. Sudionici su kategorizirani u 5 razina energetskog unosa (1,600; 2,100; 2,600; 3,100; i 3,600 kcal/dan) prema početnim anamnestičkim podacima o unosu hrane u zadnja 24 sata. Sva jela su pripremljena bez soli od strane profesionalnih kuhara u kuhinjama na licu mjesta. Dozirani paketići soli su se dodavali u obroke od strane istraživača tijekom posluživanja. Od ispitanika se zahtijevalo da sve obroke jedu u istraživačkoj kuhinji pod nadzorom osoblja te da izbjegavaju bilo kakvu drugu hranu. Osim toga su skupljena tri uzorka urina (jedan 24-satni i dva prekonoćna) u početku i tijekom svake intervencije kako bi se pratilo pridržavanje dijetalnih intervencija. Rezultati su pokazali dobro pridržavanje. Srednje vrijednosti (SD) 24-satnog urinarnog izlučivanja natrija i kalija bile su 214.4 (52.0) i 42.0 (10.9) na početku, 55.3 (18.3) i 35.7 (9.1) tijekom niskog unosa natrija, 234.4 (31.6) i 44.2 (9.3) tijekom visokog unosa natrija te 230.3 (24.5) i 77.5 (10.8) mmol tijekom visokog unosa natrija sa suplementacijom kalija. Uvježbano osoblje je koristilo standardni upitnik na početku istraživanja kako bi se skupili demografske značajke, osobna i obiteljska anamneza te rizični faktori vezani uz način života. Korišten je Paffenbarger upitnik za utvrđivanje fizičke aktivnosti, što je pretvoreno u sate metaboličkog ekvivalenta po danu. Tjelesna masa i visina su mjereni dvaput u laganoj odjeći bez obuće. Opseg struka je mjeren 1 cm iznad pupka tijekom laganog disanja. Uzorci krvi nakon prekonoćnog (≥8 sati) posta su prikupljeni za mjerenje koncentracija glukoze i lipida. Koncentracija glukoze u plazmi izmjerena je modificiranom enzimatskom metodom heksokinaze. Koncentracije HDL kolesterola i triglicerida određene su enzimatski koristeći komercijalno dostupne reagense. Rađena su tri mjerenja brahijalnoga AT svako jutro tijekom tri početna dana prema standardnom protokolu. Analiza pulsnog vala (PWA) učinjena je koristeći SphygmoCor CP ujutro tijekom početnog perioda i šestog dana svake intervencije. Radijalni val tlaka dobivenje aplanacijskom tonometrijom na desnoj radijalnoj arteriji i onda je pretvoren u val centralnoga AT uz pomoć validirane funkcije generaliziranog transfera. Centralna hemodinamika obuhvaćala je centralni sistolički I dijastolički AT, te tlak pulsa, amplitudu progredirajućeg vala (P1) i augmentacijski tlak normaliziran za srčanu frekvenciju od 75/min (AP@75). Centralni AIx je izračunat kao AP/PP×100%, a zatim normaliziran za frekvenciju 75/min (AIx@75). Izmjereni su periferni AT i srčana frekvencija. Svi su parametri mjereni u sjedećem položaju nakon 5 minuta odmora, te je ispitanicima savjetovano da izbjegavaju pušenje, alkohol, kavu i čaj te fizičku aktivnost bar 30 minuta prije mjerenja. Pet metaboličkih osobina uključivali su abdominalnu pretilost , povišene trigliceride, snižen HDL, povišen brahijalni AT(ST ≥ 130/85 mm Hg) i povišenu glukoza u plazmi . Sudionici su podijeljeni u tri skupine ovisno o broju metaboličkih osobina: 0 ili 1, 2 ili 3, 4 ili 5. Odgovori centralne hemodinamike su bili definirani kao: odgovor na nizak natrij = vrijednosti na dijeti s malo natrija - vrijednosti na početku; odgovor na visok natrij = vrijednosti na dijeti s puno natrija - vrijednosti na početku; odgovor na suplementaciju kalijem = vrijednosti na dijeti s puno natrija i suplementacijom kalija - vrijednosti na dijeti s puno natrija.

Rezultati
Sveukupno 99 sudionika dovršilo je dijetalne intervencije, a većina je imala 4 ili 5 (38.4%) ili 2 ili 3 (36.4%) metaboličkih osobina. Ispitanici s više metaboličkih osobina češće su bile žene. Očekivano, ispitanici s više metaboličkih karakteristika imali su značajno viši brahijlani AT, ITM, OS, koncentraciju triglicerida i glukoze, a niže razine HDL kolesterola. S obzirom na te karakteristike, nije bilo razlike u dobi, fizičkoj aktivnosti i 24-satnom urinarnom izlučivanju natrija i kalija. Centralni AT, tlak pulsa, AP@75 i AIx@75 značajno su se smanjili tijekom dijete s manje natrija, povećali su se tijekom dijete s više natrija, te su se smanjili tijekom dijete s više natrija i suplementacijom kalija. Međutim, tijekom suplementacije kalija se periferno smanjio samo sistolički AT. Za dijetu s manje natrija i dijetu s više natrija je nakon prilagodbe za odgovarajući brahijalni AT opaženo snižavanje od -2.7 [95% CI (−3.9, −1.5)] mmHg odnosno 2.0 (1.0, 3.0) mmHg povisivanje centralnoga sistoličkog ATT, kao i −2.2 (−3.3, −1.0) mmHg snižavanje odnosno 1.7 (0.8, 2.6) mmHg povišenje centralnog PP (sve P <0.001). Pokazalo se da postoji značajan linearni trend odgovora na intervenciju s više natrija s porastom broja metaboličkih osobina. Npr., među sudionicima s 0 ili 1, 2 ili 3 i 4 ili 5 osobina, odgovor centralni sistolički AT bio je −8.1 (−13.7, −2.4), odnosno −10.5 (−14.7, −6.3), odnosno −14.8 (−19.2, −10.3) mmHg tijekom intervencije s manje natrija (P za trend = 0.079), te 8.8 (5.8, 11.8), odnosno 9.3 (7.1, 11.6), odnosno 14.0 (11.6, 16.3) mmHg tijekom intervencije s više natrija (P za trend = 0.009). Štoviše, postojao je značajan linearni trend odgovora centralni AT na suplementaciju kalijem (oba P za trend < 0.05). I za glukozu se pokazalo da značajno korelira s odgovorom centralni sistolički AT, tlak pula i P1 na manje natrija, a za brahijalni sistolički AT se pokazala značajna povezanost s odgovorom centralnoga tlaka pulsa na intervenciju s više natrija. Tijekom suplementacije kalijem su opseg struka i HDL kolesterol značajno korelirali s odgovorom centralnoga AT, a trigliceridi su bili značajno povezani s odgovorom centralno dijastolički AT. Međutim, samo je opseg struka ostao značajno povezan s odgovorom centralni dijastolički AT na suplementaciju kalijem nakon prilagodbe za višestruke usporedbe.

Rasprava
Ova studija na skupini osoba sa sjevera Kine je sugerirala mogućnost snižavanja centralnoga AT i AIx@75 redukcijom natrija u prehrani i suplementacijom kalija, a mogućnost povišenja dodatnim unosom natrija. Pronađeno je da su odgovori centralnoga sistoličkog AT i tlaka pulsa na unos natrija ostali značajni i nakon prilagodbe za odgovarajući periferni AT. Dodatno, odgovor centralni AT na intervenciju s više soli i suplementaciju kalijem je značajno porastao kako je rastao broj metaboličkih osobina. Randomizirana kontrolirana studija na nizozemskim odraslim ispitanicima pokazala je da je prehrana s većim unosom natrija značajno povećala centralni AT i tlak pulsa što odgovara rezultatima ove studije. Gates i sur. su objavili kako je restrikcija natrija značajno smanjila centralni AT. I dalje je kontroverzno pitanje učinka suplementacije kalija na centralni AT u zapadnjačkoj populaciji, jedna je studija ukazala na značajno smanjenje centrlanoga AT, ali dvije studije nisu dobile takav rezultat. Prethodne studije nisu istražile je li pad centralnoga tlaka neovisan o padu perifernog AT, dok je ova studija pokazala odgovor od približno 2 mmHg u centralnom sistoličkom AT i tlaku pulsa tijekom intervencije s natrijem nakon prilagodbe za odgovarajući periferni AT. Ovi rezultati mogli bi pridonijeti mišljenjima da je centralni AT bolji cilj za intervencije u kliničkoj praksi. Ovo istraživanje je pokazalo da je utjecaj suplementacije kalija ovisio o broju metaboličkih osobina, što bi se djelomično moglo objasniti pozitivnim učinkom kalija na inzulinsku rezistenciju uzrokovanu solju. Tri su potencijalna ograničenja studije. Prvo, izmjereni 24-satni natrij bio je niži nego propisani unos natrija tijekom intervencije s više natrija, vjerojatno zato što je urinarni natrij obično niži nego unos natrija hranom. Neki sudionici možda nisu dovršili svoje obroke, pa je 24-satno urinarno izlučivanje natrija procijenjeno koristeći koeficijent regresije kad je skupljen samo prekonoćni urin. Drugo, studija možda blago podcjenjuje povezanost grupiranja metaboličkih osobina i odgovora centrlanoga AT na intervencije s natrijem u prehrani. Kako bi se izbjegle potencijalne nuspojave visokog unosa soli prehranom, iz studije su isključeni pacijenti s drugim stadijem hipertenzije, što je moglo dovesti do sustavne pogreške. Treće, centralna i periferna hemodinamika mjerene su samo jednom u svakom intervencijskom periodu, a 30-minutna apstinencija od pušenja, alkohola, kave, čaja i fizičke aktivnosti prije mjerenja nije bila dovoljna. Ipak, vjerojatnije je da bi spomenuti manjak restrikcija usmjerio rezultate prema gubitku asocijacije. Potrebne su daljnje studije kako bi se potvrdili ovi rezultati.


Komentar
Ovo istraživanje proučavalo je pitanje učinka intervencija koje smanjuju i povećavaju unos natrija prehranom i intervencije suplementiranja kalija, te odgovora centralne hemodinamike (centralni sistolički i dijastolički AT, centralni tlak pulsa, centralni AIx) na takve intervencije. Uzete su u obzir i metaboličke osobine poput npr. abdominalne pretilosti i povišenih triglicerida, te njihov ukupni broj kod ispitanika. Kroz tri intervencijska perioda se pokazalo da smanjenje unosa natrija i suplementacija kalija imaju pozitivan učinak na centralnu hemodinamiku, osobito kod osoba s većim brojem metaboličkih osobina. S obzirom na to da mnoge studije upućuju na veću prediktivnu vrijednost centralne hemodinamike od periferne, ova i slične studije mogle bi biti poticaj da se ubuduće više istražuje osjetljivost centralne hemodinamike na sol i kliničke ishode koji iz toga proizlaze.

Priredio Branimir Krtalić.

NAJNOVIJI

komentara